U to je vrijeme naselje bilo formirano na najvišem dijelu poluotoka Havišće, na uzvisini “Čelo”, danas obrasloj u rijetku šumu. Ta je lokacija bila vrlo pogodna zbog lagane branjivosti područja te odlične pozicije za nadgledanje cijelog morskog tjesnaca. Prvi koji su tu boravili bili su Indoeuropski doseljenici, a živjeli su od lova, sakupljanja morskih školjaka, puževa i uzgajanja sitne stoke.

Izmešu 12. i 9. stoljeća prije Krista, na ovom prostoru boravili su gospodari sjevernog Jadrana, Liburni. Oni su na poluotoku Havišću izgradili gradinu “Čelo” s pristaništem u podnočju koja je bila jedna od njihovih najznačajnijih uporišta.

Početkom nove ere, staro se naselje napušta, a tada već romanizirani starosjedioci se stapaju s doseljenicima iz Italije osnivajući nove naseobine uzduž rimske državne ceste i u morskim uvalama.

Između prvih desetljeća 7. stoljeća i početka 8. stoljeća dogodio se novi prekid života na ovom prostoru, da bi se već tijekom 8., a naročito u prvim desetljećima 9. stoljeća na primorsku obalu počeli naseljavati Hrvati pristigli iz sjeverne Dalmacije.